Muški hor „Idimelon“ iz Soluna predstavio se vizantijskim duhovnim napjevima u kotorskom Centru za kulturu „Nikola Đurković“, zajedno sa ženskim horom i instrumentalnim ansamblom koji djeluje u okviru Udruženja ljubitelja Male Azije iz Soluna. Sa radošću i ljubavlju koja se mogla vidjeti na njihovim licima, oni su prenijeli publici svoju muzičku tradiciju, značajan biljeg grčkog kulturnog identiteta, o čemu govori i sam naziv „Idimelon“, koji na grčkom znači „slatka muzika“. Publika je sa oduševljenjem pratila nastup oko 60 učesnika, koji su pod upravom dirigenta Joanisa Camisa, pjesmom, muzikom i plesom ispunili binu, a atmosferu začinili lijepim raspoloženjem. Pored duhovnih pjesama, čule su se pjesme o ljubavi, prirodi i ljudskim odnosima, vidjele igre iz Trakije, Makedonije, Azije, Kapadokije, Istanbula.
U publici je bilo i dosta Grka koji žive u Crnoj Gori, kao i onih koji od Soluna prate ovaj veliki ansambl. S obzirom na to da u Grčkoj poštuju novi kalendar, praznik Sv. Đorđa slavili su prošle sedmice, te su na poziv patrijarha nastupili na liturgiji u Crkvi Sv. Đorđa u Veneciji, odakle su došli pravo u Kotor.
Dirigent Joanis Camis je za „Dan“ kazao da je ovo za njih bila jedinstvena prilika da prvi put dođu u Crnu Goru, da su sa posebnom radošću kroz svoju tradicionalnu pjesmu i igru prenijeli publici kako se osjećaju kao Grci/Grkinje. A kada se predstavljaju prvi put, ulažu sve napore da publici prenesu ono najbolje što grčka tradicija ima, kako bi na nabolji mogući način ljudi doživjeli tu melodiju, običaje, plesove, igre... Voditi veliki ansambl je zadovoljstvo, ali je to vrlo zahtjevan posao, ističe dirigent.
– Nije lako koordinirati ovom grupom, nije tu samo riječ o broju učesnika, jer sam radio i sa mnogo većim ansamblima, ali je naporno bilo prije svega zato što su svi učesnici nastupali bez odmora nakon napornog i dugog puta iz Italije, Venecije. Mi smo sve to zanemarili u želji da se pokažemo u najboljem svjetlu, pored sveg umora i poteškoća. Ovo radimo iz ljubavi i meraka prema muzici i tradiciji. Izuzetno sam srećan zbog ove saradnje i očekujem da će biti još prilike da dođemo u goste kod vas, rekao je Camis.
Camis je zajedno sa Teodorosom Sirpisom osnovao hor baziran na vizantijskim napjevima, a zatim 2002. godine i cijelo društvo uključujući i folklornu grupu. Nastupali su u Italiji, Rusiji, Bjelorusiji, Meksiku, Egiptu, Kipru, Španiji, Libanu, Carigradu, pjevali zajedno sa patrijarhom u Patrijaršiji u Istanbulu (Konstantinopolju) i u Manastiru Svete Katarine na Sinaju.
– Mi pojemo u crkvama i svetim hramovima, ali isto tako nastupamo na koncertima kao što je ovaj. Vizantijska muzika potiče od starogrčke muzike, jedna je od najstarijih kad je riječ o drevnim melodijama. To je monofona muzika, gdje do izražaja dolazi ljudski glas i blaga melodija. Mi njegujemo ovaj stari vokalni stil etnik-muzike karakterističan za Grčku, koji i želimo da prenesemo mladim naraštajima, jer je ovo dio njihove tradicije. Iz vizantijske muzike potiče i muzika koju je pjevao ženski hor u pratnji instrumentalnog sastava, kao i tradicionalne igre koje je igrala ženska grupa, objasnio nam je Sirpis. U velikoj vokalnoj ženskoj grupi, koja je osnovana 2000. godine ima 40 članica, a Udruženje ljubitelja Male Azije postoji od 1998. godine.
– Radujemo se što smo nastupili pred crnogorskom publikom, prije svega smo iznenađeni ljepotama vaše zemlje i voljeli bismo da dođemo drugom prilikom i da uživamo u njima, jer sad nismo imali vremena zbog umora i priprema za koncert, a poslije nastupa odmah se vraćamo za Solun, kazala nam je Atina Guliami, predstavnica Udruženja ljubitelja Male Azije. Osnovano je sa ciljem da očuva tradiciju i prenese je na mlađe naraštaje, s obzirom na to da su njihovi preci došli u Solun iz Male Azije, koja je nekada bila Grčka. Svi su amateri, entuzijasti i nastupaju zato što to vole. U solo dionocama zablistali su Pashalis Pashalidis i Teodoros Sirpis, dok su plesnu grupu na tradicionalnim instrumentima pratili Georgios Janucalidis, timpani, Janis Kusulakis, violina, Panajotis Elinidis, klarinet i Haris Porfiridis, lauta.
Koncert je bio divna prilika da članovi i članice Hora Srpskog pjevačkog društva „Jedinstvo“ Kotor iz prve ruke čuju izvorni vizantijski stil pojanja, kako bi ga primijenili u svom repertoaru, ali i da podrže „našu pravoslavnu braću iz Soluna“, grada u kome su prije nekoliko godina gostovali. Grčke umjetnike je u ime domaćina pozdravio Miloš Dževerdanović, direktor Kulturnog centra, koji je sa gostima razmijenio prigodne poklone. Od velike pomoći u razgovoru sa Grcima bila nam je Jordanka Mršulja iz Nalježića, Grbalj, koja je studirala grčki jezik i književnost u Solunu.
M.D.Popović
Ison održava kontinuitet
– Vizantijsko pojanje je specifično za staru crkvu, opšta karakteristika je da glavna melodija praćena jednim dugačkim, izdržanim, ležećim tonom – „isonom“, koji se s vremena na vrijeme mijenja u zavisnosti od kretanja melodije. Hor SPD „Jedinstvo“ u svom repertoaru ima takav tip kompozicija i vizantijskih napjeva kao i napjeva koji su poslije nastali u bugarskoj, ruskoj i srpskoj crkvi. U grčkim crkvama ovo pojanje je i danas zadržano, dok je u slovenskim pravoslavnim crkvama Rumunije, Bugarske, Srbije i Rusije, zaživjelo višeglasno horsko pjevanje, objasnio nam je Mihajlo Lazarević, dirigent „Jedinstva“, koji je dobio poziv od dirigenta Joanisa Camisa da budu njihovi gosti i održe koncert u Solunu.
Saosjećanje i bliskost „komšija“
Ambasador Grčke Sotirios Atanasiu je za „Dan“ rekao da su narodne nošnje i zvuci Bliskog istoka, koje je publika vidjela i čula, veoma slični, te da ovo veče pokazuje saosjećanje i bliskost balkanskih naroda.
– Nije slučajno to što smo komšije, granice ne mogu da podijele osjećanja bliskosti, niti zvuke i kulturu. Očuvanje kulturnog identiteta je preduslov da bismo preživjeli. Ne možemo svi biti isti i nismo svi isti, jer se tradicija vezuje i za ideje koje postoje u jednom narodu i za vrijednosti do kojih taj narod drži. Svaki narod mora da sačuva svoj kulturni identitet, a da istovremeno bude dio jedne šire zajednice, rekao je Atanasiu.